Izložbom „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma“ Galerija Klovićevi dvori hrvatskoj javnosti cjelovito predstavlja jedan od najznačajnijih pokreta u povijesti moderne europske umjetnosti.

 

Početkom 20. stoljeća Berlin, München i Rajnska oblast postaju likovnim središtima u kojima se oformljuju likovne grupe od presudnog značaja za daljnji razvoj moderne umjetnosti. Osnivanjem grupe „Die Brücke“ („Most“) u Dresdenu  sredinom lipnja 1905. godine  započelo je novo poglavlje u njemačkoj i europskoj umjetnosti. Umjetnička grupa „Die Brücke“, koju su osnovali  tadašnji studenti arhitekture Fritz Bleyl, Ernst Ludwig Kirchner, Karl Schmidt-Rottluff i Erich Heckel, jezgro je njemačkog ekspresionizma. Unutar grupe djelovat će još Max Pechstein i Otto Müller te kraće vrijeme Emil Nolde koji je, kao i Paula Modersohn-Becker i Christian Rohlfs, na svojstven način samotnjak njemačkog ekspresionizma. Program grupe „Die Brücke“ nije sadržavao nikakvu stilsku predodžbu, nego je odražavao novu životnu formu nastalu pod utjecajem novih nemirnih vremena. Njemački ekspresionizam je na početku stoljeća bio angažirana umjetnost. Bio je politički orijentiran na samom izvorištu. Želeći narušiti ravnotežu i srušiti stari poredak, ekspresionisti suosjećaju s „nečistima“, potlačenima i povrijeđenima te traže nov, neposredan odnos prema stvarnosti. Njihova umjetnost teži za istinom, a ne za prividom lijepog.

 

Nešto kasnije, 1912. u Münchenu se formira grupa „Der Blaue Reiter“ („Plavi jahač“) kojoj pripadaju Wassily Kandinski, Gabriele Münter, Franc Marc, August Macke, Paul Klee, Aleksej Jawlenski, Marianne Werefkin i muzičar Arnold Schönberg koji grupi pristupa kasnije. U određenom trenutku na kratko će im se pridružiti i Lyonel Feininger koji će s Kandinskim, Kleeom i Jawlenskim 1926. organizirati izložbu pod nazivom „Die blauen vier“. Dominantna osobnost neospornog autoriteta u toj grupi bio je Wassily Kandinski. Upravo stoga s grupom „Der Blaue Reiter“ počinje druga, u određenom smislu aristokratska, faza njemačkoga ekspresionizma. Pripadnicima te grupe nije bio cilj poboljšati svijet i promijeniti društvenu stvarnost. Oni su razmišljali o duhovnom u umjetnosti. Glavni nositelj te duhovnosti bio je Kandinski, a potom Marc. Zato stvaralaštvo slikara te grupe prelazi granice iskustvenog i odmiče u područja čiste duhovnosti. U njemu je sadržana i određena filozofska dimenzija. To je umjetnost intelektualnih slikara namijenjena čovjeku 20. stoljeća. No unatoč tome, onodobna službena umjetnička kritika proglašavala je umjetnike grupe „Der Blaue Reiter“ „neizlječivim maloumnicima“, „besramnim opsjenarima“ i „izrabljivačima željnima zarade“.  

 

 Prvi svjetski rat 1914. uvjetovao je raspad grupe, jer Marc i Macke pogibaju na frontu, a Kandinsky, Jawlensky i Werefkinova napuštaju Njemačku. Posljednju fazu njemačkog ekspresionizma označavaju umjetnici koji su djelovali u Berlinu: Max Beckmann, Georg Grosz i Otto Dix koji, svaki na svoj način, traže vlastite putove i izlaze iz ekspresionizma, povezujući se s novim umjetničkim pokretima.  

 

Izložba „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma“, na kojoj će se moći vidjeti 120 slika, grafika, crteža i skulptura, obuhvaća djela gotovo svih spomenutih umjetnika kojima treba još pridodati i skulptorska djela Wilhelma Lehmbrucka, Ernsta Barlacha i nekih drugih.

 

Izložba „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma“ ostvarit će se u suradnji s njemačkom agencijom Arts koja djeluje pri galeriji Wolfgang Gmyrek u Düsseldorfu i koncipirana je upravo za prostor Galerije Klovićevi dvori. Predstavit će hrvatskoj publici  djela poznatih ekspresionista posuđena za ovu prigodu iz brojnih muzejskih i galerijskih institucija – Berlina, Bonna, Dortmunda, Duisburga, Düsseldorfa, Heidelberga, Kassela, Krefelda, Mülheima, Münchena, Regensburga, Stuttgarta i drugih.

 

Likovni postav izložbe bit će koncipiran na način da se prikažu sve specifičnosti ovoga likovnoga pravca od njegovih ishodišta i začetaka do postupnog gašenja i razilaženja i to po temama koje su umjetnike s početka stoljeća u Njemačkoj najviše zaokupljale – ulične scene, rat i njegove posljedice, krajolici, mrtve prirode, interijeri ateljea, kavana i slično.

 

 

 

 

Erich Heckel  (1883. – 1970.)

 

Ernst-Ludwig Kirchner (1880. – 1938.)

 

Otto Müller (1874. – 1930.)

 

Emil Nolde (1867. – 1956.)

 

Max Pechstein (1881. – 1955.)

 

Karl Schmidt-Rottluff (1884. – 1976.)

 

 

 

 

Heinrich Campendonk (1889. – 1957.)

 

Lyonel Feininger (1871. – 1956.)

 

Alexej von Jawlensky (1864. – 1941.)

 

Wassily Kandinsky (1866. -1944.)

 

Paul Klee (1879. – 1940.)

 

August Macke (1887. – 1914.)

 

Franz Marc (1880. – 1916.)

 

Gabriele Münter (1877. – 1962.)

 

Mariane von Werefkin (1860. – 1938.)

 

 

 

 

Max Beckmann (1884. – 1950.)

 

Otto Dix (1891. – 1969.)

 

Ludwig Meidner (1884. – 1966.)

 

 

Ernst Barlach (1870. – 1938.)

 

Rudolf Belling (1866. – 1972.)

 

Otto Freundlich (1878. – 1943.)

 

Herbert Garbe (1888. – 1945.)

 

Oswald Herzog (1881. – 1939.)

 

Bernhard Hoetger (1874. – 1949.)

 

Wilhelm Lehmbruck (1881. – 1919.)

 

August Macke (1887. – 1914.)

 

Franz Marc (1880. – 1916.)

 

Emy Roeder (1890. – 1971.)

 

William Wauer (1866. – 1962.)

 

 

 

Paula Modersohn – Becker (1876. – 1907.)

 

Gottfried Brockmann (1903. – 1983.)

 

Ury Lesser (1861.–1931.)

 

Max Liebermann (1847. – 1935.)

 

Franz Radziwill (1895. – 1983.)

 

Christian Rohlfs (1845. – 1938.)

 

Gustav Wunderwald (1882. – 1945.)

 

 

 

 

 

 

Nastavno na dosadašnju iznimno uspješno ostvarenu suradnju na izložbama „Van Gogh, Mondrian i haaška slikarska škola“ te „Marc Chagall – priča nad pričama“ kao i na izložbi „Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja“, koje je vidjelo preko 230.000 posjetitelja, dosad najveći međunarodni izložbeni pothvat Galerije Klovićevi dvori „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma“ predstavio je novi oblik suradnje i povezivanja Galerije Klovićevi dvori i Zagrebačke banke.

 

Naime, osim partnerske potpore najavljenoj izložbi djela njemačkog ekspresionizma (1905. – 1920.), Zagrebačka banka osigurala je i predstavljanje deset djela značajnih njemačkih ekspresionista iz fundusa HVB banke, članice Grupe UniCredit, kojoj pripada i Zagrebačka banka.

 

Grupa UniCredit jedna je od vodećih europskih bankarskih grupa i rukovodi najvećom mrežom u Srednjoj i Istočnoj Europi. Grupa je prisutna u 22 zemlje, s više od 9.000 podružnica i 40 milijuna klijenata.

 

Sveobuhvatni angažman u području kulture ključni je element strategije korporativne društvene odgovornosti Grupe te podupire značajne vrijednosti poput inovativnosti i kontinuiranog prihvaćanja novih izazova.

 

Aktivnosti Grupe danas obuhvaćaju područja glazbe, književnosti ili kazališta, s posebnim fokusom na lijepe umjetnosti. Zbirka Grupe UniCredit obuhvaća 60.000 umjetničkih djela, od renesanse do suvremene umjetnosti. Ona sadrži djela starih majstora poput Canaletta, Tintoretta; moderne Klasike kao što su Yves Klein, Fernand Léger, Giorgio Morandi, Kurt Schwitters, Oskar Kokoschka i vodeće suvremene umjetnike kao što su Andreas Gursky, Christo, Georg Baselitz i Gerhard Richter. Fotografija se ističe s 4.000 povijesnih i suvremenih djela. Zbirka dopire do široke publike kroz lokalne i međunarodne kulturološke inicijative i programe.

 

Zagrebačka banka, kao članica Grupe UniCredit, vjeruje da je kultura pokretač lokalnog gospodarskog razvitka u svojstvu pokretanja inovativnosti i stimuliranja ekonomije znanja. Stoga je ovaj, novi pristup i oblik suradnje Banke i kulturne institucije dio dugoročnog pristupa temeljenog na društvenoj odgovornosti i održivosti.

 

Podržavajući trajne vrijednosti i razvoj društva u kojem posluje i čiji je dio, Zagrebačka banka stvara bolje i naprednije okruženje za sve nas. Vjerujemo da je uspjeh vodeće banke u Hrvatskoj velikim dijelom rezultat upravo takvog razmišljanja i djelovanja.