Što je kremiranje pokojnika i kako se izvodi

Što je kremiranje?

Kremiranje je proces spaljivanja pokojnika. Navedeni proces se krenuo primjenjivati sredinom 19-og stoljeća radi tadašnje prenapučenosti gradova, kao i radi higijenskih i zdravstvenih razloga. 1985 godine u Hrvatskoj se otvara prvi i jedini krematorij i to na zagrebačkom Mirogoju. Danas je kremiranje popularnije od klasičnih ukopa, a navedenom pridonosi i cijena. Cijeli postupak kremiranja se izvodi u krematoriju, a on traje u prosjeku tri dana. Proces kremiranja započinje onog trenutka nakon ceremonije ispraćaja. Ovdje se pokojnikov lijes koji mora biti od mekšeg drveta bez premaza ili metalnih dijelova stavlja u rashladnu komoru.

Drugi dan slijedi proces kremiranja, a on u prosjeku traje do 3 sata gdje se tijelo spaljuje na temperaturama između 800 i 1000 stupnjeva Celzijusovih. Dan nakon kremacije vrši se polaganje urne pokojnika. Važno je za naglasiti kako Hrvatski zakon ne odobrava slobodno raspolaganje s pepelom iz urne, što znači da pepeo pokojnika ne možete prosipati bilo gdje bez važeće dozvole. Urna pokojnika se tako može ukopati u grobno mjesto, pohraniti ili posipati na ružičnjak Sunčane staze.

Kako izgleda kremiranje pokojnika?

Nakon što je gotov ispraćaj pokojnika, krematoriji obično imaju rok od 72 sata kako bi se tijelo spalilo. U većini krematorija pokojnik se spali unutar prvih 24 sata nakon ispraćaja. Iako pokojnik dolazi u posebnom lijesu koji je izrađen od mekog drveta, potrebno je napraviti dodatne provjere kako bi se vidjelo da li je u lijesu možda ostalo nešto što tamo ne bi smjelo biti. Često se vrše i dodatne provjere tijela kako bi se utvrdilo da pokojnik nema primjerice Pacemaker koji može napraviti štetu prilikom kremiranja. Nakon pregleda tijelo se s lijesom unese u peć, a spaljivanje se izvodi pomoću plina.

Temperatura peći se može podići do 1000 stupnjeva, što je najveća temperatura kod kremiranja. U primjeru, nakon što je zadnje kremiranje napravljeno u petak navečer, peć će se hladiti do ponedjeljka ujutro, točnije ohladit će se na svega 300 stupnjeva. Kremiranje je gotovo kada više ne postoji vidljivi plamen. Pepeo se zatim skuplja posebnim grabljicama i stavlja u posebno sito koje odvaja pepeo pokojnika od metalnih dijelova poput prstenja ili možda umjetnih kukova. Vijenci za sprovod koji su bili prisutni na ispraćaju se mogu postaviti na mjesto ukupa urne koju određuje obitelj pokojnika.

Što kada je kremiranje pokojnika gotovo?

Pepeo koji se nalazi u urni nakon kremiranja možete: Položiti u posebnu kazetu za urne, položiti u obiteljsku grobnicu ili u zaseban grob, položiti u Gaj urni koja je u sklopu zagrebačkog krematorija koji se nalazi na Mirogoju. Pepeo također možete posipati po Sunčanoj poljani koja se također nalazi na zagrebačkom Mirogoju. I dok je u Hrvatskoj kremiranje pokojnika sasvim normalna praksa, ukoliko pepeo pokojnika želite prosipati na posebnom mjestu, za to vam je potrebna posebna dozvola. Pepeo i urnu također možete čuvati u sklopu zagrebačkog Krematorija dok ne stvorite određene uvjete za njen polog.

Urnu također možete čuvati i u sklopu određenog pogrebnog centra ili pogrebnika. U zemljama poput SAD-a mnogi pepeo svojih voljenih drže u životnom prostoru. Danas također nalazimo i na sve veći broj ljudi koji koriste pepeo u tetovažama kako bi zauvijek ovjekovječili svoju ljubav prema pokojniku. Isto tako, u sve većem porastu je i trend gdje pepeo pokojnika možemo pohraniti u nakit. Kremiranje je svakako interesantan proces koji nam na jedan način daje do znanja “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”.

Tagovi: Krematorij, Kremiranje, Pepeo, Polaganje urne, Urna